Alkoholizam nije samo psihički problem osobe ovisne o alkoholu, nego je bolest koja udara na mnogo nivoa: na osobni, međusobni, profesionalni, financijski itd., i time predstavlja ozbiljan širi društveni problem. Dodatnu komplikaciju predstavlja opća tolerancija alkoholnih pića u našem društvu, pa je često pitanje gdje prestaje društveno prihvatljiva konzumacija i počinje zlouporaba ili (kasnije) ovisnost o alkoholu.

Alkohol se počinje konzumirati u sve ranijoj dobi, dok još traje rast i razvoj, što može imati dalekosežne posljedice, počevši od kombinacije lošeg školskog ili studijskog uspjeha (što ugrožava budućnost te osobe) i ozbiljnih psihofizičkih komplikacija. Često je u tom mladenačkom periodu života važno potvrđivanje od strane vršnjaka, a veća “faca” je onaj koji “može popit’”, pa samim time ima veću moć u društvu, predmet je divljenja ostalih, što obično jako godi i istovremeno predstavlja idealnu klopku. Tada osobnost još nije do kraja formirana i lakše podliježe takvim vanjskim utjecajima.

Razni faktori utječu na sklonost ovisnostima pa tako i alkoholizmu. Karakter i crte ličnosti, obitelj, uključenost u društvo, već prisutne psihičke tegobe ponajviše u vidu tjeskobe ili depresije, druge bolesti, problemi u međuljudskim odnosima, konflikti u partnerskoj vezi ili na radnom mjesto, psihotrauma ili jak stres, i tome slično.

Često se pacijenti “tješe” alkoholom ili suzbijaju anksioznost.

Uz redovitu konzumaciju polako dolazi do tolerancije na alkohol i potrebna je sve veća doza za postizanje početnog učinka, što je put prema ovisnosti. Ako ovisnik prestaje piti, najčešće ne samoinicijativno nego postoji neki razlog zbog kojeg ne može doći do alkohola, tada se razvija apstinencijska simptomatika, koja može varirati od tek blagog tresenja tijela pa sve do delirija.

Tipični simptomi uz tremor su znojenje, proljev, mučnina i/ili povraćanje, povišeni krvni tlak i ubrzani puls, crvenilo u licu i malaksalost, a svi mogu biti različitog intenziteta i u raznim kombinacijama. Kod jake i/ili dugotrajne ovisnosti, apstinencijski sindrom može uz nabrojano uključivati i halucinacije, sumanute ideje i dezorijentiranost, što znači da se je razvio delirij.

Delirantno stanje je po život opasno i mora se liječiti u bolnici!

Obično okolina prva primjećuje problem kod ovisnika, najčešće na temelju njegovog promijenjenog ponašanja, a kasnije i zbog tjelesnih promjena. Prvi korak je konfrontacija ovisnika sa stanjem, čemu u pravilu slijedi negiranje, neprihvaćanje problema i otpor prema traženju stručne pomoći. Sve dok pacijent ne prihvaća dijagnozu i dok sam kod sebe ne pristaje na liječenje, sva sila stručnjaka neće postići neki rezultat. Pacijent mora prihvatiti pomoć i surađivati, bez toga nema ništa unatoč silnoj želji njemu bliskih osoba. Liječenje alkoholizma je u osnovi psihoterapija uz koju se mogu razrješavati i drugi psihički poremećaji (npr. depresija), lijekovi se propisuju prema procjeni terapeuta, a sve zapravo počinje s uspostavljanjem apstinencije od alkohola.

Personaliziranim pristupom psihologa, psihoterapeuta i psihijatra postižemo odlične rezultate u rješavanju različitih životnih poteškoća, stresa i psiholoških problema.

Autor

Povezano