Menopauza
Menopauza
Menopauza označava završetak reproduktivnog razdoblja svake žene koje, uslijed značajnih hormonskih promjena, počinje sa prestankom fiziološkh menstrualnih krvarenja.
U užem smislu menopauza nastupa posljednjom mjesečnicom u životu žene, a dijagnoza se postavlja nakon 12 mjeseci amenoreje (izostanka mjesečnice). To je dio prirodnog procesa životnih promjena.
Uobičajeno se javlja između 45. i 55. godine života, dok je mogući vremenski slijed između 40. i 60. godine. Početak je često genetski uvjetovan te ovisan o pušenju i nekim bolestima, ali ne ovisi o rasi, težini, visini, dobi prve menstruacije (menarche) i korištenju oralne hormonalne kontracepcije.
In magazin (Nova TV): Poznati o menopauzi i stručno mišljenje dr. Šemnički
Prijevremena menopauza
Prijevremena menopauza je gubitak menstruacije prije 40. godine sa spontanim nastupom ili je inducirana određenim medicinskim postupkom. Još je nepotpuno definiran uzrok spontane rane menopauza. Najčešće je idiopatski, ali može biti uzrok u autoimunim poremećajima, genetskim uzrocima, infekcijama, nedostacima enzima ili metaboličkim sindromima. Događa se u oko 1% žena i zahtijeva posebnu skrb kako bih se smanjio postojeći povećan rizik od prerane smrti, neuroloških bolesti, psihoseksualnih poremećaja, poremećaja raspoloženja, osteoporoze, ishemijske bolesti srca i neplodnosti. Potreban je multidisciplinarni pristup s primarnim ciljem otkrivanja uzroka koji će voditi terapijski postupnik.
Inducirana menopauza
Inducirana (umjetna) menopauza uslijed medicinskog postupka, kao što su kirurško odstranjenje jajnika, kemoterapija i zračenje, uzrokuje naglo smanjenje ili zaustavljanje lučenja hormona iz jajnika. Izostankom prirodnog tranzicijskog perioda može uzrokovati teške perimenopauzalne smetnje.
Kirurško odstranjenje maternice (histerektomija) okončava menstruacijska krvarenja, ali ne utječe značajno na razinu hormona tako dugo dok se jajnici nalaze na svom mjestu, te stoga ne dovodi do menopauze.
Perimenopauza
Tranzicijsko ili prijelazno razdoblje označava period 10-ak godina prije zadnje menstruacije (premenopauza), a uključuje i period menopauze. Zato ovo razdoblje često nazivamo i perimenopauzom tijekom kojeg počinju i nastavljaju se značajne hormonske promjene, s padom reproduktivne sposobnosti žene i promjenama menstrualnih ciklusa.
Prvo nastupa relativni nedostatak hormona progesterona, što vodi tipičnim predmenstrualnim simtomima napetih i bolno otečenih dojki, nadutosti, grčeva, glavobolje, promjena u raspoloženju, razdražljivosti kao i depresivnih stanja koja se javljaju zbog izostanka njegovog blago opuštajućeg djelovanje na središnji živčani sustav putem GABA receptora.
S vremenom, jajnici postaju sve manje podložni poticaju luteinizirajućeg (LH) i folikulstimulirajućeg hormona (FSH), koje luči hipofiza, uslijed čega jajnici luče sve manje i manje količine estrogena i progesterona. Naposljetku ovulacije izostaju i nastupaju promjene u menstruacijskom ciklusu. Prvo se ciklus skraćuje, a zatim produljuje (i do nekoliko mjeseci), uz moguća obilnija i dulja menstrualna krvarenja zbog izostanka lučenja i oponirajućeg učinka progesterona.
Menopauza i postmenopauza
Kada se rezerva folikula potroši, odnosno oni potpuno prestanu reagirati na utjecaj hormona FSH i LH, značajno pada razina estrogena i žena ulazi u menopauzu. Nakon 12 mjeseci započinje dugi period postmenopauze u kojoj se dramatično smanjenje cirkulirajućeg estrogena stabilizira oko 2 godine nakon posljednje menstruacije. Započinje period s dominantnim lučenjem androgena, primarno androstendiona. Androstendion većim dijelom nastaje u stromi jajnika i nadbubrežnoj žljezdi, te se u perifernom tkivu aromatizira u estron, slabiji oblik estrogena. Uz njih izvori androgena su koža, masno tkivo, žlijezde lojnice, mišići, mozak i hipofiza.
Nadalje, ukupne razine testosterona u serumu se ne mijenjaju tijekom menopauzalne tranzicije, dok razine dehidroepiandrosterona (DHEAS) značajno opadaju s godinama.
Upravo ovo tranzicijsko razdoblje donosi neke od najizraženijih i najprepoznatljivijih simptoma, a uključuju vazomotorne smetnje i noćno znojenje (75%), vaginalnu suhoću, nesanicu, fizičku i psihičku napetost, zaboravljivost, palpitacije, migrene, porast kilaže, umor, depresiju, urinarnu inkontinenciju, suhoću kože te iregularna i abnormalna menstrualna krvarenja (90%).
Terapijske mogućnosti za rješavanje simptoma menopauze
Kasnije postmenopauzalno razdoblje karakterizira slabljenje ili prestanak većine dominantnih menopuzalnih simptoma, ali ostaju i intenziviraju se vaginalna suhoća, smanjenje libido te slabljenje osjeta. S napredovanjem postmenopauze povećava se rizik za razvoj kroničnih bolesti (osteoporoza, kardiovaskularne bolesti, metabolički sindrom, neurološke bolesti, senilna demencija, promjene lokomotornog sustava).
Što jedna žena doživljava tijekom ovog razdoblja ovisi o mnoštvu čimbenika – od nasljednih osobina, preko očekivanja nje same i njene okoline, kulturne sredine iz koje potječemo do vlastitog vrednovanja i prehrane.
Ipak, većina žena u suvremenoj kulturi proživljava neku nelagodu i neke problematične simptome u menopauzi. Danas postoje široke terapijske mogućnosti za liječenje ovih simptoma i većine tegoba koje nosi ovo dugo razdoblje – od prirodnih hormona, preko homeopatije do hormonskog nadomjestnog liječenja.
Idealan put kroz perimenopauzu jest odabrati i koristiti ono najbolje što pruža suvremena medicinska znanost za metabolizam hormona, gustoću kostiju i zdravlje srca, u kombinaciji s komplementarnim metodama Istoka – od meditacije i različitih body/mind tehnika do akupunkture i ljekovitog bilja, s odgovarajućim promjenama stila života i prehrane, sve sa ciljem omogućavanja optimalnog individualnog tretmana svake žene.