Obrada neplodnosti

Nakon dobivenih anamnestičkih podataka i provedenog savjetovanja pristupa se obradi neplodnosti, koja uključuje:

    1. Ginekološki pregled s PAPA testom i cervikalnim brisevima (aerobi, anerobi, mikoplazma, ureaplazma, klamidija), ne stariji od godinu dana – otkrivanje upale i ciljano liječenje upala
    2. Transvaginalni ultrazvučni pregled i određivanje broja antralnih folikula (AFC) – utvrđivanje postojanja poremećaja građe i drugih abnormalnosti: ciste (najčešće endometrioza), miom, polip, pregrada, vrećasto proširenje jajovoda – na osnovu nalaza donošenje odluke o potrebi minimalno kirurških postupaka ili samo praćenja redovitim kontrolama
    3. Hormonska obrada 2.-5. dan ciklusa – upućuje na nepostojanje ovulacije, smanjenu rezervu jajnika ili slabiju funkciju žutog tijela kako bi se zaključila pozadina problema i provelo liječenje
      • FSH (folikulstimulirajući hormon)
      • LH (luteinizirajući hormon)
      • E2 (estradiol)
      • PRL (prolaktin)
      • TSH (tireotropni hormon)
      • AMH (anti mullerov hormon)
    4. Spermiogram – abnormalnost upućuje na potrebu daljnje mikrobiološke analize ejakulata i androloškog testiranja

Ukoliko ova obrada pokaže da je par kandidat za inseminaciju ili IVF/ICSI postupak, bit će potrebno dalje učiniti sljedeće pretrage:

  1. Sonohisterosalpingografija – sono HSG – UZV ispitivanje morfologije kavuma uterusa i prohodnosti jajovoda) – kod postupalnih promjena te daljnjeg neuspjeha u ostvarivanju trudnoće – u slučaju planiranja postupka inseminacije
  2. Krvne pretrage – markeri na hepatitis B, C, HIV i sifilis (oba partnera) te krvna grupa i Rh faktor (samo za ženu),

te prema potrebi:

  1. SIS (eng. Saline Infusion Sonohisterography) – pretraga šupljine maternice
  2. Laparoskopski zahvat/histeroskopija – kod neprohodnosti jajovoda ili izostanka trudnoće kroz 6 mjeseci uz prohodne jajovode (obzirom da rutinski HSG ne omogućuje otkrivanje barem jedne anatomske ili fiziološke tubarne nepravilnosti koje su u 84% vrlo često združene s endometriozom). U istom aktu provodi se i dijagnostika i terapija: mikrokirurška korekcija  sa stvaranjem novih ušća jajovoda, razrješavanje priraslica i endometrioze ako je prisutna na jajniku ili okolnim strukturama zdjelice.

Na temelju provedenog dijagnostičkog postupka svaki bi par trebao imati kompletnu informaciju o plodnosti, uključujući i procjenu mogućnosti spontane trudnoće.

Kod parova u kojih se pretragama utvrdi postojanje problema nije opravdano daljnje odgađanje i potrebno je ponuditi liječenje. Ono može uključivati savjet o promjeni stila života, prehrambenih navika, pušenja i stresnog posla. Nadalje, može uključivati medikamentozno liječenje, indukciju ovulacije, inseminaciju, IVF ili ICSI postupak. Moderne tehnike potpomognute reprodukcije u prošlosti su bile vezane uz visoki rizik od pojave sindroma hiperstimulacije jajnika, tromboembolije, višeplodne trudnoće te kirurških komplikacija.

ESHRE je unutar svoje odgovornosti za visoku kvalitetu skrbi pacijenta stimulirao oprezan pristup kod IVF postupaka, promoviranje prakse prijenosa samo jednog embrija, razvoj poboljšanih programa kriopohrane (zamrzavanja) biološkog materijala te napuštanje agresivnih kirurških postupaka u korist minimalno invazivne kirurgije.