Šećerna bolest ili dijabetes mellitus predstavlja skupinu metaboličkih poremećaja koji su obilježeni hiperglikemijom (stanje povišenog šećera u krvi). Ova bolest nastaje zbog poremećaja u izlučivanju i/ili djelovanju inzulina, a klinički se pojavljuje u 3 osnovna oblika (dijabetes tip 1, tip 2, gestacijski dijabetes), a oni se razlikuju po mehanizmu nastanka, terapijskom pristupu i prognozi.
Jednostavnije rečeno, to je stanje kada nema dovoljno, ili nema nimalo, inzulina, hormona kojeg luči gušterača.
Posljedica je porast šećera u krvi jer ga mi i dalje unosimo hranom, ali on iz krvi otežano ulazi u stanice zbog nedostatka ili nedjelotvornosti inzulina.
Ime “diabetes” dao je grčki liječnik Aretaeus u prvom stoljeću prije Krista. Na grčkom to znači “sifon” jer je bolest bila prepoznatljiva po učestalom i obilnom mokrenju. U 17. stoljeću kompletirano je latinsko ime u “diabetes mellitus”. Mellitus znači “med” jer su tada liječnici ustanovili da je mokraća bolesnika slatka.
Inzulin
Inzulin je hormon koji se oslobađa iz beta stanica pankreasa (gušterače) kao odgovor na porast glukoze u krvi, tipično nakon obroka.
U nastavku se djelovanjem inzulina glukoza unosi u stanice.
Inzulin je također glavni signal za pretvaranje glukoze u glikogen, koji predstavlja energetsku pohranu u jetri i mišićima.
U stanjima snižene glukoze u krvi i sniženog inzulina oslobađa se iz jetre pod djelovanjem glukagona, hormona sa suprotnim djelovanjem inzulinu porijeklom iz alfa stanica gušterače. Inzulin ima anaboličko djelovanje, odnosno potiče stanični rast, sintezu proteina i odlaganje masti.
3 osnovna tipa šećerne bolesti ili dijabetesa
Dijabetes tip 1
- Drugi nazivi: dječji ili juvenilni, dijabetes ovisan o inzulinu
- 5 – 15% oboljelih
- Uzrok: autoimuni proces (imuni sustav kod nekih ljudi napada i razara vlastite stanice u gušterač koje luče inzulin
Dijabetes tip 2
- Najčešći oblik bolesti – oko 90% oboljelih
- Dovoljna količina inzulina, ali su stanice otporne na njegovo djelovanje
- Obično obolijevaju odrasli, ali sve češće i djeca (!), najčešće zbog loših prehrambenih navika te manje fizičke aktivnosti
- Javlja se najčešće u okviru tzv. “metaboličkog sindoma – debljina oko struka, poremećaj metabolizma masnoća, povišen krvni tlak, poremećenu funkciju unutrašnjeg sloja krvnih žila. povećana sklonost zgrušavanju krvi, povišeni upalni marketi itd.
Gestacijski dijabetes
- Oblik koji se javlja u trudnoći
- Oko 4% trudnica, koje ranije nisu imale dijabetes
- Moguće posljedice za dijete: velika porođajna težina, prirođeni deformiteti srčanog središnjeg živčano i mišično koštanog sustava, uz moguće porođajne komplikacije (npr. respiratorni distress sindrom, rana smrt djeteta zbog lsabe prokrvljenosti posteljice, preuranjeni porod)
- Prestaje porodom, ali mnoge žene iz te grupe kasnije su kandidati za tip 2 šećerne bolesti, pogotovo ako uporno ponavljaju pogrešne prehrambene navike
Simptomi i dijagnoza dijabetesa
Dijabetes je karakteriziran nalazom povišene vrijednosti glukoze u plazmi (GUP), mjerenom u dva različita dana. Nalazi glukoze natašte veće ili jednake 7 mmol/L, odnosno veće ili jednake 11,1 mmol/L u OGTT testu (popije se 75 grama glukoze uz mjerenje šećera natašte i dva sata po unosu – za trudnice se mjeri natašte te nakon 60 i 120 min), odnosno nalaz slučajno mjerenog šećera većeg od 11,1 mmol/L udruženog sa simptomima bolesti je dijagnostički za dijabetes. Vrijednosti glukoze natašte više od normalnih, ali nižim od 6,9 mmol/L, odnosno većom od 7,8 ali manjom od 11,1 u OGTT predstavljaju stanje oštećene tolerancije glukoze i rizik razvoja bolesti.
Liječenja šećerne bolesti ili dijabetesa
Glavni cilj liječenja šećerne bolesti je održati razinu šećera u krvi unutar normalnih granica. Potpuno normalnu razinu je teško održati, ali što se razina može bliže držati unutar normalnih vrijednosti, manje je vjerojatno da će se razviti prolazne ili dugotrajne komplikacije. Glavni problem u nastojanju čvrstog kontroliranja razine krvnoga šećera je povećana opasnost od prekomjernog davanja inzulina što ima za posljedicu nisku razinu krvnoga šećera (hipoglikemija).
Liječenje šećerne bolesti zahtijeva pozornost glede održavanja težine, tjelovježbu i dijetu. Mnogim pretilim ljudima s tipom 2 šećerne bolesti ne bi trebalo liječenje ako izgube na tjelesnoj težini i redovito vježbaju. Međutim, smanjenje težine i povećana tjelovježba su teški zadaci za većinu ljudi sa šećernom bolesti. Zato je često potrebno ili liječenje inzulinom ili hipoglikemičkim lijekovima u obliku tableta (peroralni antidijabetici). Tjelovježbom se izravno snižava razina krvnoga šećera, što često smanjuje količinu potrebnoga inzulina.
Prehrana
Vrlo je važno organiziranje prehrane. Općenito, ljudi sa šećernom bolesti ne bi smjeli jesti slatku hranu i trebali bi obroke jesti po redovitoj shemi. Međutim, konzumacija malog obroka prije spavanja ili kasno poslijepodne često pomaže u sprječavanju hipoglikemije u ljudi koji sami sebi ujutro ili navečer daju injekciju inzulina srednjeg trajanja. Kako ljudi sa šećernom bolešću imaju i sklonost prema visokoj razini kolesterola, dijetetičari obično preporučuju ograničenje zasićenih masti u prehrani. Ipak, najbolji način snižavanja razine kolesterola je smanjenje tjelesne težine i šećera u krvi.
Znanstveno je dokazano da uz pravilnu prehranu, važnu i korisnu ulogu imaju i različiti dodaci prehrani, kao što su mnogobrojni probiotici.
Kategorije: Blog - Integrativna medicina
Tagovi: dr. Nataša Šemnički - Gestacijski dijabetes
Povezano
Analiza mikrobioma crijeva kod neplodnosti
Neplodnost je bolest reproduktivnih organa i okarakterizirana je kao nemogućnost začeća nakon 6 ili 12 i više mjeseci nezaštićenog spolnog [...]
Analiza mikrobioma crijeva kod sindroma policističnih jajnika (PCOS)
Sindrom policističnih jajnika, skraćeno PCOS, je iznimno složena endokrinološka bolest. Za dijagnozu PCOS-a koriste se Rotterdamski kriteriji koji kažu [...]
Analiza mikrobioma crijeva kod endometrioze
Endometrioza je kronična ginekološka hormonalna bolest koja je definirana pojavom tkivnih lezija prouzrokovanih rastom tkiva nalik endometriju maternice van [...]