Endometrioza je kronična ginekološka hormonalna bolest koja je definirana pojavom tkivnih lezija prouzrokovanih rastom tkiva nalik endometriju maternice van maternice, najčešće unutar trbušne šupljine, iako se lezije mogu nalazi i u udaljenim organima. Endometrioza zahvaća 10% žena reproduktivne dob te su procjene kako oko 196 milijuna žena svijeta pati od ove bolesti (Chadchan et al., 2021). Ona je povezana s ozbiljnim, ponekad teškim simptomima, uključujući kroničnu bol u zdjelici, bolne menstruacije, bolne odnose, probleme s mokrenjem i probavom, kroničan umor, depresiju i anksioznost, što kod mnogih dovede do ugrožavanja radnih i socijalnih odnosa. Najozbiljnija posljedica endometrioza je zasigurno neplodnost koja zahvaća 30% oboljelih (Garcia Penarrubia et al., 2019).

Uzrok i razvoj endometrioze još su predmet istraživanja. Dok se povijesno smatralo kako je endometrioza posljedica retrogradne menstruacije i metaplazije, danas se sve više vjeruje takozvanoj genetsko-epigenetskoj teoriji razvoja (Amro et al., 2022). Jedan ključni čimbenik u ovoj teoriji je crijevni mikrobiom (Laschke et al., 2016).

Pokazalo se da je crijevni mikrobiom pod utjecajem estrogena, međutim, također značajno utječe na razine estrogena. Zato danas postoje jasni dokazi koji ukazuju na složenu, obostranu interakciju između endometrioze i crijevnog mikrobioma (Leonardi et al., 2019). Laboratorijske i kliničke studije otkrile su specifične promjene u crijevnom mikrobiomu pacijentica s endometriozom (Leonardi et al., 2019; Svensson et al., 2021; Shan et al., 2021). No, danas još ne znamo da li su ove povezanosti uzročno-posljedične naravi i koji je smjer utjecaja između crijevnog mikrobioma i endometrioze (Ata et al., 2019), ali je zato jasno kako prisutnost određenih bakterijskih vrsta pogoduje, a drugih vrsta štiti od razvoja endometrioze (Talwar et al., 2022). Tako je sindrom iritabilnog kolona češći kod pacijentica s endometriozom, čineći je još složenijom za dijagnosticiranje.

Koji mehanizmi su odgovorni za ovu povezanost crijevnog mikrobioma i endometrioze?

Jedan bitan mehanizam se tiče imunološke funkcije crijevnog mikrobioma. Nova istraživanja pokazala su kako je crijevni mikrobiom ključan za imunologiju sluznice, u prevenciji spolno-prenosivih bolesti (HPV, Chlamydia trachomatis), ali i neplodnosti te drugih ginekoloških bolesti. Smatra se kako postojanje subkliničke kronične upale unutar sluznica ženskog spolnog sustava doprinosi patogenezi endometrioze (Koninckx et al., 2021). Utvrdila se češća pojavnost bakterijske vaginoze u pacijentica s endometriozom. Uravnotežen crijevni mikrobiom može regulirati imunosni sustav što dovodi do bolje kontrole kronične upale sluznice reproduktivnih organa.

Drugi bitan mehanizam je endokrinološka funkcija crijevnog mikrobioma. Danas opravdano smatramo crijevni mikrobiom pravim endokrinološkim organom jer njegovi metaboliti, odnosno biokemijski signali koje odašilje u organizam, utječu na sve organe i organske sustave našeg tijela, slično kao što to čine naša hipofiza, štitnjača ili gušterača. Crijevni mikrobiom ključan je za regulaciju spolnih hormona, posebice estrogena.

Mikrobiom u pacijentica s endometriozom može sadržavati velik broj bakterija koje proizvode enzim  β-glukuronidazu. Ovaj enzim procesom dekonjugacije može povećati razinu aktivnog dekonjugiranog estrogena  u krvi koji se veže za estrogenske receptore. To je vjerojatni put razvoja endometrioze (Ukrainets et al., 2020) te se ovaj model naziva „os estrogen-crijevni mikrobiom“ (Baker et al., 2017).

No, crijevni mikrobiom nije samo ključan za regulaciju estrogena, već i drugih spolnih hormona, posebice androgena i inzulina, koji su također ključni za razvoj endometrioze.

Crijevni mikrobiom ipak ima i zaštitnu ulogu u razvoju endometrioze. Istraživanja su pokazala da bakterije koje fermentacijom vlakana proizvode kratkolančane masne kiseline (engl. SCFA), s ključnim metabolitom, n-butiratom., smanjuju pH vrijednosti u crijevima (čineći okoliš neprikladnim za patogene održavajući fiziologiju crijeva) te osiguravaju izvor energije za epitelne stanice debelog crijeva uz imunostimulirajuća i protuupalna svojstva koja doprinose održavanju integriteta epitelne barijere. Pomoću istih imunoregulirajućih svojstava kratkolančane masne kiseline, dominantno n-butirat eksperimentalno smanjuje rast endometrijskih lezija (Chadchan et al., 2021).

Upravo zato je sve veći fokus znanstvene i stručne zajednice na crijevnom mikrobiomu u kontekstu bolesti povezanih s metabolizmom estrogena, bilo u dijagnostici ili pak liječenju ove bolesti. Istraživanja ukazuju kako postoji profil crijevnog mikrobioma povezan s endometriozom, stoga određene sastavnice crijevnog mikrobioma mogu služiti kao biomarkeri ove bolesti (Kovacs et al., 2019), posebice u ranoj fazi bolesti (Huang et al., 2021).

Još veća nada leži u terapiji crijevnog mikrobioma u liječenju endometrioze. Danas je pacijenticama dostupna isključivo simptomatska terapija. Istraživanja razmatraju primjenu probiotika i prebiotika u liječenju endometrioze, pa čak i fekalnu transplantaciju (Quarante et al., 2019), čime se pokušava iskoristiti endokrinološki i imunološki potencijal crijevnog mikrobioma. Iako su, kao i uvijek, potrebna dodatna istraživanja kako bi se precizirala povezanost između crijevnog mikrobioma i endometrioze, posebice uzročno-posljedična priroda ovog odnosa, danas znamo kako je crijevni mikrobiom kod endometrioze izmijenjen u smislu specifičnog profila crijevnog mikrobioma.

Uz pomoću GYNOBIOM analize stolice možemo evaluirati preklapanje Vašeg crijevnog mikrobioma s profilom koji određuje rizik za  endometriozu. Tako možete radeći na Vašem crijevnom mikrobiomu, osim smanjivanja rizika, pratiti Vaš uspjeh tijekom dugotrajnog procesa liječenja prepoznate endometrioze.

Autor

Povezano