Što je to psihoterapija?

Što je to psihoterapija?

Sigurno ste svi čuli nešto o ovoj temi.

Psihoterapija se danas definira kao strukturirani kontinuirani proces u kojem posebno educirani liječnici psihoterapeuti pomažu osobi ili osobama da dođu do željene promjene. Psihoterapijske susrete nazivamo seansama. Seanse mogu biti usmjerene na djecu, adolescente ili odrasle, i organizirane tako da podrazumijevaju individualan rad jedan na jedan, rad s parovima, obiteljima ili grupama ljudi koje dijele slične probleme.

Psihoterapija je tretman koji se bazira na terapijskom odnosu i suradnji između pacijenta/klijenta i liječnika psihoterapeuta. Bazirana je na razgovoru, uz upotrebu raznih tehnika.

Psihoterapija osigurava suportivnu okolinu koja vam omogućuje da otvoreno razgovarate s nekim tko je objektivan, neutralan, tko vas ne osuđuje, a sve navedeno u potpunoj diskreciji samo između vas i psihoterapeuta!

Dakle, cilj svake terapije je da se, osim rješavanja nekih problema i poteškoća, bolje osjećamo u svakom pogledu te osnažimo kada bolje razumijemo sebe – time vraćamo samopouzdanje da lakše prolazimo kroz nezgodne situacije i da ubuduće potpunije živimo.

Prema nekim podacima, u Americi navodno svatko ima svog psihoterapeuta.

I vi se možda pitate, nakon puno promišljanja o svojim teškoćama i problemima, je li to uopće za vas? Do nedavno ste vjerovali da je to za nekoga drugoga tko je teško psihički bolestan, a vi to niste, ali osjećate da se „nešto“ s vama događa i da se više ne možete kao ranije dobro nositi sa svakodnevnim životnim problemima – psiho-stresovima u međuljudskim odnosima, na poslu, u obitelji?

Takvo vjerovanje je dugo odbijalo ljude s psihološkim poteškoćama u životu da na vrijeme potraže profesionalnu pomoć, educiranih doktora medicine – liječnika – psihoterapeuta.

Znanstveno je dokazano da je briga o mentalnom zdravlju važan preduvjet i za dobro fizičko zdravlje.

Zato je danas traženje psihoterapijske pomoći znak svjesne brige za osobno psiho-fizičko i duhovno zdravlje jer čovjek je, osim što je fizičko i psihičko, i socijalno i duhovno biće (homo spiritualis). Sve što čovjek doživljava i u svojoj psihi i u okolini i u duhu, odražava se i na fizičko tijelo, stoga nema organa na koji se ne može odraziti. Tada mogu nastati razne psiho-fizičke bolesti jer je riječ o neraskidivoj povezanosti uma, duha i tijela.

Desetljećima je na našim područjima ta važna duhovna dimenzija bila zanemarivana, dok je na Medicinskim fakultetima i u bolnicama zapadne Europe i Amerike jako zastupljena kao tzv. “duhovna medicina“ te s razvojem i vremenom donosi sve više uspjeha u rješavanju mnogih psiho-fizičkih oboljenja.

Stoga se ne kaže bez razloga: „Kad duša trpi, a oči ne plaču, onda se tijelo ponudi duši da isplače čovjekovu bol.”.

Psihoterapija je nastala kao skup raznih metoda, tehnika, postupaka i procedura kojima je prvotno cilj bio liječiti razne psihičke poremećaje psihološkim sredstvima, tj. razgovorom, umjesto medikamentima – lijekovima. Međutim, poslije je dokazano da je psihoterapija i više od terapije te da od psihoterapije imaju dobit i osobe koje ne boluju od psihičkih poremećaja, već naprosto žele raditi na sebi, otkriti svoje neke uspavane ili neotkrivene potencijale, motivacije, drukčije i nove spoznaje te uvide o sebi i drugima.

Sokrat je rekao: Upoznaj sebe samog, kao dijagnostičku poruku, da bi Dostojevski kasnije napisao terapeutsku poruku: Pobijedi sebe samog. Veliki je problem današnjeg čovjeka „manjak ljubavi prema sebi!“

Današnji čovjek se i nesvjesno prema sebi odnosi mazohistički – trči za stvarima i daje svoje zdravlje za periferne, materijalističke stvari dok se ne „slomi“, nezdravo se hrani ili s nogu na brzinu jer nikad nema dovoljno vremena, malo spava, previše vremena provodi u sjedećem i ležećem položaju, u četiri zida pred televizorom, kompjuterom, na mobitelu, a sve manje u prirodi. Pogotovo to vrijedi za današnju djecu čiji roditelji igru i druženje s djecom zanemaruju zbog umora jer puno rade i stalno su u nekom strahu od konkurencije, otkaza i sl.

Zato je potrebno naučiti prihvatiti i zavoljeti sebe, naučiti biti bolji sugovornik, slušatelj, kolega, roditelj, supružnik.

Onaj tko se voli, taj se disciplinira!, a disciplina se ogleda ponajprije u malim stvarima –  u dosljednosti i svjesnosti svojih pogrešaka, krivih stavova itd. Biti dosljedan kad se nešto odluči – npr. prestati pušiti, više trenirati, manje jesti i sl.

Ono čega ste svjesni možete kontrolirati, ono čega niste svjesni kontrolira Vas!“  – Anthony de Mello

Otkriti zašto i za što živim, otkriti smisao svoga življenja, rada i života.

Otkloniti ili bar smanjiti stresore te znati kako djeluju na našu psihu i tijelo, posebno kronični psiho-socijalni stres!

Najčešće se odluči otići psihoterapeutu kad se suočimo s nekim velikim bolnim problemom, krizom, teškom i dugotrajnom tugom nakon gubitka voljene osobe, posla, smrti ili zdravlja. Nadalje, zbog teških nesanica, opterećenosti, kroničnog straha, tjeskobe i nervoze. Pojedinci se odluče jer ih muči ljutnja, bijes, dekoncentriranost, opsesivno razmišljanje o nekom problemu koji nikako da nestane, nameću se razne misli i osjećaju niz drugih raznih psiho-fizičkih simptoma koji ne prolaze (migrene, bolovi u tijelu, slab imunitet, česte prehlade, alergije) – stoga se nekontrolirano poseže za sedativima, alkoholom, cigaretama, drogama. Može se možda dogoditi da postajete sve agresivniji – dakle, simptomi se ne umanjuju, već se čak uvećavaju i koče vas u svakodnevnom životu i obavljanju redovnog posla. Posljedično, gubite radost i samopouzdanje, a prevladava osjećaj tuposti, bespomoćnosti, zakočenosti, usamljenosti. Pojavljuju se crne misli, razmišljanje da bi bilo najbolje da nas nema, da nismo vrijedni ničega, dolazi do mogućeg samoozljeđivanja, depresije, strahova, kroničnog umora nejasnog uzroka jer ste u kroničnom psiho-stresu.

Okolina i obitelj primjećuju promjene u vašem ponašanju i zabrinuti su za vas.

Osobe nekad pokušavaju razne načine samopomoći kako bi riješile probleme, ali bezuspješno, problem je i dalje tu…

Neki dolaze na psihoterapiju jer žele pomoć i vodstvo jer neka kronična bolest ili bračni problemi, razvod, odlazak djece od doma, poremećeni međuljudski odnosi itd., utječu na njihovo psiho-fizičko, duhovno i emocionalno stanje.

Neki imaju želju sebe i svoju prošlost bolje razumjeti i shvatiti kako ona utječe na njihovu sadašnjost, posao, odnose s drugim osobama.

Drugi žele otkriti što je to što ih iz daljnje ili bliže prošlosti blokira i to otkloniti da bi se mogli otvoriti novim i zdravijim odnosima, poslovima, mogućnostima, skrivenim talentima u sebi, duboko zakopanim strastima. Trebaju pomoć u postizanju nekog konkretnog životnoga cilja, naučiti otpustiti i oprostiti neka bolna iskustva koja držeći ih u ogorčenosti, u sjećanju i u neoprostu oštećuju psihičko, duhovno i fizičko zdravlje – možemo se osjećati kao „u zatvoru“ ih kojeg ne možemo izaći i krenuti dalje te ostvariti svoje potencijale koje zasigurno imamo.

Neke osobe žele imati za sebe jedan sat svakih 7-10 dana, kada će se moći potpuno orijentirati na sebe, bolje istražiti sebe, utvrditi i promijeniti svoje obrasce mišljenja i ponašanja koji nas sprječavaju da se osjećamo najbolje što možete, ući u svoje misli i osjećaje, osloboditi emocije, dozvoliti si isplakati se ili samo mirno sjediti s nekim i “biti” to neko vrijeme. 

Dakle, neki žele imati mjesto gdje mogu vježbati izražavanje sebe općenito ili svojih emocija i ponašanja koja su zastrašujuća u životu, ali bez straha od drugih i kazne. Sramežljivi ljudi mogu uvježbavati suočavanje. Zatvoreni ljudi mogu vježbati izražavanje svojih osjećaja i onda spremni ponijeti tu vještinu sa sobom u društvo i vanjski svijet bez straha i nelagode.

Danas psihoterapeuta često posjećuju i potpuno zdrave, stabilne osobe, koje imaju nekih trenutnih lako rješivih poteškoća i problema, međutim ponekima je potreban i support (stručna podrška) s lakšim, a i težim psihičkim oboljenjima i dijagnozama paralelno uz medikamentnu (lijekovi, tablete) terapiju ordiniranu od strane njihovih doktora – psihijatara.

To su sve primjeri koji ukazuju na to da možete imati dobrobiti od stručno vođene psihoterapije.

Kada se završi s psihoterapijom, a svaka mora imati svoj početak, srednji dio i kraj, ne samo da će problem zbog kojeg ste došli biti riješen ili umanjen, već ćete steći i nove vještine s kojima ćete lakše u borbu sa svakodnevnim stresovima i svim životnim izazovima koji vas u budućnosti možda čekaju.

 

dr. med. Marina Jurčić, savjetodavni psihoterapeut

Ostavite komentar