Povezanost hormona i stresa

Stres je bio, jest i uvijek će biti dijelom našeg svakodnevnog života. On je, štoviše, nužan jer bez njega ne bismo bili sposobni odgovoriti na razne životne izazove. Stres je zapravo reakcija našeg tijela na stresore, tj. unutarnje ili vanjske podražaje, događaje ili situacije koje doživljavamo kao prijetnju. Međutim, to nikako ne znači da vam je potreban stres da biste mogli dobro funkcionirati.

Ljudi različito reagiraju na stres i anksioznost zbog načina na koji funkcioniraju njihov živčani sustav i tjelesni hormoni. Zahvaljujući radu živčanog sustava, reakcije na stres kod svake osobe su individualne, zbog čega će jedni u stresnim situacijama biti negativni, otresiti, nezadovoljni, dok će drugi šutjeti do granica pucanja.

Ukoliko su ove reakcije nedostatne za povratak organizma u primarno stanje, ili ako se prečesto ponavljaju, dolazi do poremećaja, odnosno stresne reakcije. Stil života je svakako ključan stresogeni faktor jer nema pravilnog fiziološkog ritma te “zdravog” omjera rada, odmora i sna. Posljedično, u danu više puta prolazimo kroz stresogene podražaje zbog produljenog vremena rada bez pravilne prehrane i potrebnog odmora ili smirenja prije odlaska na spavanje. 

Iza psihičkih i fizičkih reakcija na stres stoji niz tjelesnih hormona.

Lučenje hormona stoji pod kontrolom osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde.

Hormoni koje luči nadbubrežna žlijezda zaduženi su da pripreme organizam za borbu ili bijeg, ubrzavaju rad srca, sužavaju krvne žile, podižu razinu šećera u krvi i krvni tlak. Čula su nam u takvim trenucima izoštrena, misli usredotočene, mišići napeti i puni smo energije.

Prevladavajući hormon koji nadbubrežne žlijezde luče u stresnim situacijama jest kortizol (glukokortikoid), a namjena mu je da tijelo mobilizira i osigura mu energiju koja mu je potrebna za prevladavanje problema. Glavni okidači pojačanog lučenja kortizola jesu tjelesni napori (npr. intenzivno treniranje ili naporan i dugotrajan rad) i psihosocijalni stresori (npr. problemi na radnom mjestu ), ali i gladovanje te negativne misli. Razine kortizola variraju tijekom dana, s tim da su u zdrave osobe najviše ujutro, smanjene tijekom popodneva, a najmanje kasno navečer, dobu dana namijenjenom smanjivanju svih aktivnosti i počinku. Budući da je kortizol hormon zadužen za trenutačnu proizvodnju energije, tijekom dana pojačano se luči u svim situacijama koje u tijelu izazivaju stres. Međutim, ako neprestano prolazimo jednu stresnu situaciju za drugom, u tijelu će biti više kortizola nego što mu je potrebno. Kortizol je glavni hormon razgradnje (katabolizma), a DHEA izgradnje (anabolizma).

Tijekom stresnih situacija, dolazi do porasta razine kortizola, što rezultira debljanjem, posebno gomilanjem visceralnog sala, pojačanim apetitom i žudnjom za slanom, slatkom ili masnom hranom, zadržavanjem vode, smanjenjem sposobnosti pamćenja i učenja, te oštećenjem imunoloških funkcija. Možemo si pomoći odmaranjem i zdravom prehranom koja će podmiriti sve energetske potrebe tijela kako ono ne bi moralo proizvoditi energiju iz vlastitih zaliha, a dobivamo je iz povrća, voća, proteina iz mesa, mahunarki i mliječnih proizvoda, masti i ulja. Tijelo s disbalansom kortizola treba, prije svega, vitamin C, vitamine B skupine, koji su izuzetno važni u regulaciji hormona nadbubrežne žlijezde, magnezij i omegu-3. Trebalo bi provesti najmanje sat vremena relaksirajući se prije spavanja jer vježbe relaksacije smanjuju potrebu za kortizolom i čuvaju nadbubrežne žlijezde.

Uz kortizol, nadbubrežna žlijezda luči i adrenalin, aldosteron te dehidroepiandrosteron (DHEA), hormone koji kontroliraju stvaranje i iskorištavanje energije u tijelu. 

DHEA je hormon koji u tolikoj mjeri sudjeluje u sintezi drugih steroidnih hormona (estrogena, progesterona, testosterona i kortizola) da ga nazivaju “majkom hormona”. Proizvode ga nadbubrežne žlijezde iz kolesterola, u najvećoj mjeri oko 21. godine, nakon čega se vrijednosti počinju postepeno smanjivati, tako da već oko 40. godine imamo upola manje hormona na raspolaganju. Pomaže izgradnju i mineralnu gustoću kosti, potiče stvaranje sebuma koji je važan za prevenciju bora i debljinu kože, jača imunosni odgovor organizma, stimulira neurološke funkcije potiče metabolizam, jača otpornost organizma na stres te mišićno-skeletni sustav. Bez dehidroepiandrosterona žene nemaju redovite cikluse. Gube mišićnu i koštanu masu, kosa koja je bila kovrčava postaje ravna, gubi se pubična i pazušna dlakavost, dolazi do atrofije spolnih organa, koža je suha i peruta se, osoba postaje krajnje neotporna na stres, ne trpi nikakve zvučne ili vizualne stimulacije. Dehidroepiandrosteron trebaju nadomještati oni koji su na kortikosteroidnoj terapiji i oni koji imaju dehidroepiandrosteron na donjoj ili ispod granice, a visoke razine kortizola. Uzimanje dehidroepiandrosterona mora biti pod nadzorom liječnika jer se u protivnom mogu pojaviti znaci predoziranja, akne, dlakavost i masna koža kod žena.

Trajno povišena razina kortizola dovodi do smanjenja razine dehidroepiandrosterona (DHEA). Omjer kortizol/DHEA je dobar biološki marker stresa i starenjaKronična izloženost stresu na kraju dovodi do adrenalne iscrpljenosti. U tom stanju nadbubrežne žlijezde više uopće ne reagiraju na stres, a stanje karakterizira niski nivo kortizola i DHEA u organizmu. Kada nadbubrežne žlijezde prestanu raditi, nastaje kompletan poremećaj svih hormonskih procesa u organizmu.

Ostavite komentar