Bakterijske vaginoze

Bakterijska vaginoza (BV) označava  narušavanje  ravnoteže vaginalne mikrobiote smanjenjem broja flore Lactobacillus spp., s posljedičnom dominacijom anaerobnih bakterija i razvojem simptoma upale. BV vodeća je vaginalna promjena u nekom životnom razdoblju žene s učestalošću  3 – 50% u europskoj populaciji. Dodatno je povezana sa ozbiljnim javnozdravstvenim problemima, uključujući prijevremeni porod, spontani pobačaj, korioamnionitis, postpartalni endometritis, upalnu bolest zdjelice, te prijenos nekoliko spolno prenosivih agenasa – najčešće Chlamidia trachomatis i HIV-a. Postavljaju se i teorije o njezinom mogućem etiopatološkom utjecaju na razvoj endometrioze, obzirom da se uočila značajno veća incidencija BV u tih žena.

Zdrava vaginalna mikrobiota opisana je kao dominacija gram-pozitivnih bacila iz roda Lactobacillus, najčešće vrste  L. crispatus, L. iners, L. gasseri i L. jensenii,  uz prisutnost drugih netopljivih vrsta mikroorganizama, uključujući Gardnerellu vaginalis, Enterococcus spp., Prevotella spp., Ureaplasmu i Mycoplasmu u malom broju, a nedovoljnom da uzrokuju bolest. Lactobacili štite ženu od infekcije s ključnom ulogom u produciranju mliječne kiseline, hidrogen peroksida i biosurfaktanta, čime mehanički i toksički sprječavaju kolonizaciju i rast patogena, natječu se međusobno za nutrijente te stvaraju nepovoljne uvjete  uz  bitnu sposobnost aktivacije imunološkog odgovora – aktivacijom citokina i fagocitnih stanica, stimulirajući T-stanice i makrofage.

Kod bakterijske vaginoze nestankom zaštitnog učinka Lactobacila počinju se formirati agregati fakultativnih anaerobnih bakterija, dominantno Gardnerelle vaginalis, uz najčešću prisutnost Atopobium vaginae, Mobiluncus spp., Bacteroides sppPrevotella spp., stvarajući polimikrobni biofilm.

Biofilmovi su zajednice mikroorganizama pričvršćene na površinu i ugrađene u trodimenzionalne  polimerne matrice samoproduciranih polisaharida, proteina i nukleinskih kiselina u kojem su bakterije fizički spojene u nekoliko slojeva i na taj način zaštićene od antimikrobnog utjecaja.  Dakle, trenutna paradigma je da je uspostavljanje biofilma Gardnerelle vaginalis ključan događaj za inicijaciju i napredovanje BV te učestale recidive, s obzirom da je za obnovu biofilma uništenog antibakterijskim sredstvom dovoljno manje od 1% početne populacije.

Incidencija pojavnosti vezana je i uz nastup stohastičkog događaja, kao što je virusna ili akutna infekcija, stres, bolest, hormonalne promjene, primjena različitih sredstava, spolni odnosi te higijenske navike kako bi se narušio ili zauzeo odgovor domaćina.

Dijagnoza bakterijske vaginoze postavlja se na temelju ginekološkog pregleda i analize mikroskopskog preparata, ukoliko su zadovoljena tri od četiri kriterija:

  1. Iscjedak – rijedak, ljepljiv, bijele do sive boje
  2. Neugodan miris iscjedka (po ribi)
  3. pH rodnice iznad 4,5
  4. Prisutnost tzv. „clue“ stanica u mikroskopskom preparatu – epitelne stanice rodnice čiji su rubovi nejasni jer su prekrivene Gardnerellom vaginalis

Centri za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuju da se sve simptomatske žene liječe i zbog  smanjenja rizika od stjecanja spolno prenosivih bolesti. Uobičajeno, BV se liječi metronidazolom, klindamicinom  te azitromicinom. Trenutno, metronidazol se smatra lijekom prvog odabira za liječenje BV, međutim uzrokuje neugodne nuspojave, kao i klindamicin.

Azitromicin nasuprot rijetko uzrokuje teške nuspojave, kao i lokalna vaginalna terapija. Međutim, ako se istovremeno ne obnavlja izgubljena Lactobacillus kultura, u najvećem broju slučajeva javit će se posljedična gljivična infekcija i mogući relaps BV. Nadalje, posljednjih godina provedena su istraživanja o BV – povezane biofilmske bakterije pokazale su razvoj rezistencije na metronidazol i klindamicin. Stoga su studije za pronalaženje anti-BV medikamenata počele sve više uključivati kandidate za razgradnju biofilma, kao što su DNase, retrociklin, antiseptici, prirodni antimikrobni lijekovi i spojevi izvedeni iz biljaka.

Najviše je studija bilo o primjeni kombinacije antibiotika metronidazola ili klindamicina s probiotskim pripravcima Lactobacilla, primarno vrste L. reuteri RC-14 i L. rhamnosus GR-1, koji ima sposobnost inkorporiranja u BV-biofilm, uzrokujući narušavanje strukture biofilma i smrt bakterijskih stanica pokazujući  visoku stopu izlječenja, niski recidiv ili brz oporavak zdrave vaginalne mikroflore.  Stoga je dobra odluka preporuka uporabe specifičnih probiotičkih kultura Lactobacillus za vrijeme i između antimikrobne terapije kako bi se spriječili recidivi BV te njene komplikacije.

U mnogih se žena nakon uspješno provedene terapije simptomi bakterijske vaginoze ubrzo ponovno javljaju, a budući da nije u potpunosti razjašnjena etiologija ovog stanja, nema niti sigurnih preporuka kako je izbjeći. No, uporaba prezervativa, nošenje pamučnog donjeg rublja, korištenje blagih sapuna te izbjegavanje ispiranja rodnice mogu smanjiti rizik za pojavu bakterijske vaginoze.

Ostavite komentar