Uloga akupunkture u homeostazi općeg i ginekološkog zdravlja

Dobro znamo da akupunktura potječe iz stare Traditional Chinese Medicine (TCM) koji u svoje znanje uključuje ginekologiju kao dio četiri glavne kliničke znanosti.

TCM je sveobuhvatan sustav koji se razvio iz cjelovitog razumijevanja funkcioniranja tijela primjenjujući fenomene i zakone prirode za fiziološke aktivnosti i patološke promjene u ljudskom tijelu samo iskustvom dokazano s dobrim terapijskim učincima, više od 2000 godina.

Suprotno tome, zapadna medicinska akupunktura porasla je u posljednjih nekoliko desetljeća kao nova znanost koja se temelji na širokim i snažnim suvremenim znanstvenim i kliničkim dokazima za objašnjenje učinaka akupunkture. Ovi su učinci multimodalni, fiziološki, neurološki i endokrini putovi koji rezultiraju biomedicinskim promjenama analiziranih stanica ili molekula u većini biomedicinskih sustava.

Ovi biomedicinski korelati djelovanja akupunkture potkrijepljeni su znanstvenim istraživanjima koji donose dokaze.

Djelovanje akupunkture

Akupunkturno dijelovanje započinju ulaskom igle u akupunkturne točke. Ubadanjem izaziva se mehanički ili električni ili štetni/ozljeđujući podražaj za najučinkovitiji terapijski odgovor. Mjesto događanja je anatomski orijentiran sustav, definiran kao neuronska akupunkturna jedinica (NAU), a sadrži mijelizirana i nemijelinizirana vlakna, različite osjetne receptore i njihova aferentna vlakna, gusta i fina autonomna živčana vlakna raspoređena u koži, mišićima i vezivnom tkivu.

Ubadanje iglom uzrokuje lokalnu ozljedu tkiva i biokemijske reakcije oslobađanjem različitih neuronskih upalnih i imunoloških stanica poput mastocita, trombocita, makrofaga, fibroblasta, limfocita i keratinocita. Biokemijske reakcije oslobađaju mnoge neuroaktivne medijatore koji infiltriraju tkiva, izravno ili neizravno djelujući na odgovarajuće receptore na površini perifernih aferentnih živčanih vlakana. Time nastaje aksonski refleks koji izaziva inhibicijske ili stimulativne učinke, ovisno vrsti podraženih receptora na njegovoj površini.

Mikroozljeda akupunkturnom iglicom, koja se smatra lokalnim segmentnim mehanizmom akupunkture, povećala je lokalni protok krvi, potaknula zacjeljivanje i prvi korak analgezije.

Nadalje potaknut aksonski refleks putem biofizičke reakcije na mehanoreceptorima, prenosi se aferentnim vlaknima u stražnji rog leđne moždine i putem kralježničkih refleksa modulira simpatički izlaz i input na ciljne organe u istom inervacijskom području gdje su postavljene igle potičući njegovu bolju prokrvljenost, inerviranosti i funkcioniranje .

Ovaj segmentni autonomni refleks inhibira nociceptivni podražaj i dodatno daje analgetski učinak na istoj razini dermatoma.

Aksonski signal dalje se prenosi spinotalamičkim traktom u moždano deblo, a zatim u talamus (centar u srednjem mozgu) nakon čega se na kraju šalje u somatosenzornu korum velikog mozga koji odgovara podraženom dijelu tijela, kao i odgovarajućem organu/organskom sustavu. Ovaj suprasegmentalni autonomni akupunkturni refleks promovira mehanizme homeostaze uravnotežujući autonomnu simpatičku / parasimpatičku aktivnost. Nadalje šalje i silazne informacije za blokiranje ulaznih signala boli promovirajući analgeziju. Uz primanje signala iz uzlaznih putova, silazni inhibitorni sustav također prima široki spektar inputa iz međumozga uključujući hipotalamus, amigdala, prefrontalni, prednji dio povezan sa sedativnim učincima.

Signal u srednjem mozgu aktivira proizvodnju hipotalamičnog endorfina te sistemske učinke akupunkture putem neurotransmitera, uključujući limbičke i subkortikalne strukture primarno hipotalamus i hipofizu, uključene u različite neurofiziološke i psihološke funkcije centralno i periferno, uključujući reproduktivne funkcije, analgeziju na različitim mjestima duž nociceptivnih putova, reakcije na stres, metabolizma ugljikohidrata te vitalne funkcije i imunitet.

Sve ove dobro definirane specifične (mehaničke, neuronske, hormonalne i imunološke) akupunkturne efekte u različitim dijelovima neuronskog sustava utvrđene su u znanstvenim dokazima.

Znanstvena i klinička istraživanja – poboljšanja kod ginekoloških poremećaja

S obzirom na znanstvena i klinička istraživanja pokazuje se povezanost akupunkture i poboljšanja različitih ginekoloških poremećaja povezanim sa neplodnošću, ovulatornim disfunkcijama sa ili bez PCOS-a, dimenorejom, simptomima menopauze, itd.

Akupunktura stimulirajući hipotalamički β-endorfinski sustav utječe na:

Funkciju osi HPO (hipotalamus-hipofiza-jajnik) i HPA (hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žljezda) regulirajući razinu hormona: GnRH, LH, FSH, E2, Pr, androgeni, kortizol, prolaktin
Psihološkim učinkom rekacijom limbičkih centara
Protuupalni učinak kroz humoralni i neuralni mehanizam
Modulaciji autonomne funkcije koja povećava protok krvi u jajnicima
Neuroendokrinim opioidnim učinkom na svim razinama, segmentnom, suprasegmentalnom i središnjem dijelu živčanog sustava

Još više detalja o djelovanju akupunkture po sustavima i organima te slikovni prikaz mehanizama djelovanja možete pronaći u Power point prezentaciji koju možete preuzeti ovdje.