Izazov u razumijevanju integracije mnogih aspekata pojedinca s raznolikošću sastojaka hrane navode da reduciranje prehrambenih preporuka na pojedinačne hranjive tvari bez uzimanja u obzir cjelokupne hrane i mnoštva sastojaka, uključujući fitonutrijente, možda ne objašnjava “sinergiju hrane”. Svakako, čini se da bi samu prisutnost i međudjelovanje složenih sastojaka u hrani bilo važno priznati u formulaciji prehrambenih preporuka. Poboljšana kvantifikacija fitokemikalija, sekundarnih metabolita, bakterijskih vrsta i mikronutrijenata bila bi korisna u pozicioniranju biljne hrane zbog njihovih antioksidativnih, protuupalnih i antikancerogenih svojstava.

Postoji napredak u ulozi fitokemijske modulacije stanične fiziologije i potreba za fitonutrijentima uz učinkovitije intervencije sa spojevima biljnog podrijetla.
Raspravlja se o važnosti fitokemikalija iz cimeta, hmelja, zelenog čaja, berberina, ginsenga, kvercetina i resveratrola, u modulaciji intracelularnih signala povezanih s metaboličkim procesima specifičnim za osjetljivost na inzulin, koji se odnose kao selektivni modulatori odgovora kinaze, budući da te fitokemikalije pojačavaju signale kroz stanicu selektivno preko protein kinaza i do stupnja potrebnog za obnavljanje unutarstanične funkcije. Stoga bi prehrambene preporuke za razne namirnice bogate fitonutrijentima mogle biti korisne kao dio individualno prilagođenih savjeta zbog specifične uloge ovih spojeva u različitim organskim sustavima i kako utječu na unutarstaničnu fiziologiju.

Sposobnost pacijenta da modificira svoje ponašanje i reakciju na stresore ključan je aspekt koji treba razmotriti u kontekstu personalizirane medicine života. Vjerojatno je teško uspješno implementirati promjene načina života u prehrani ili aktivnosti osim ako ne postoji temeljna prilagodba u ponašanju i lokusu kontrole u vezi sa stresorima. Stoga je uzimanje u obzir bitnih aspekata ponašanja u lifestyle medicini prijeko potrebno za jačanje fizičkih promjena koje su potrebne za zdravlje.

Studije u području medicine duha i tijela postupno postaju sve više usmjerene na molekule.

Npr., Dusek i sur. uspoređivali su obrasce ekspresije gena između ispitanika s dugotrajnim treningom opuštanja i onih koji su bili početnici. Između dvije skupine, postojala je statistički značajna razlika u ekspresiji 2209 gena povezanih sa staničnim metabolizmom, oksidativnom fosforilacijom, stvaranjem reaktivnih kisikovih vrsta i odgovorom na oksidativni stres.

Nadalje, Black i sur. otkrili su da je jogijska meditacija u trajanju od 12 minuta dnevno tijekom 8 tjedana propisana za 39 njegovatelja rezultirala značajnim promjenama u transkripcijskim profilima u cijelom genomu; 68 gena je različito eksprimirano nakon prilagodbe zbunjujućim varijablama s povišenim genima, uključujući transkripte povezane s imunoglobulinom i niže regulirane transkripte za proupalne citokine.

Nadalje, kod ljudi, zlostavljana djeca imaju smanjenu hipokampalnu ekspresiju glukokortikoidnog receptora i pojačanu reakciju na stres. Stoga su utjecaji roditelja tijekom razvoja potomstva ključni u stvaranju otiska buduće odrasle osobe u regulaciji odgovora na stres. Potomci u ranom stresnom razdoblju moraju se naučiti prilagođavati izazovima okoliša i održavati stabilnost kroz promjene, što je mjerljiva karakteristika, koja se naziva „otpornošću“. Glukokortikoidi mogu nastaviti modificirati strukturu i funkciju neuralnih krugova tijekom cijelog života pojedinca, što je proces koji se naziva alostaza ili proces u kojem pojedinac vraća stabilnost. Pretpostavlja se da utjecajem alostatskih modulatora mozak može postati plastičniji i potencijalno ublažiti negativan utjecaj iskustva iz djetinjstva.

Uz epigenetske učinke i stalne alostatske prilagodbe, uočeno je da brojne genetske varijante uzrokuju promijenjene odgovore na stres i poremećaje raspoloženja, uključujući gene serotonin transportera i endokanabinoidnih CB1 receptora. Naprimjer, polimorfizmi u enzimu katehol-O-metiltransferaze su uključeni u ljudske mentalne bolesti s prisutnošću određenih SNP-a što rezultira povećanom osjetljivošću na posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Otkriveno je da postoji prediktivna interakcija između polimorfizama gena prijenosnika serotonina i simptoma anksioznosti/depresivnosti u adolescenata, pri čemu je jača veza zabilježena u kasnoj u usporedbi s ranom adolescencijom. Prisutnost polimorfizama i rezultirajuće ponašanje mogu modificirati simptome, kao što su dermatološki poremećaji poput atopijskog dermatitisa, koji može biti pogoršan anksioznošću. Pokazalo se da je jedna varijanta gena za prijenos serotonina povezana s osobinama visoke anksioznosti i odgovarajućim povećanim atopijskim dermatitisom.

Oduvijek je bila izražena ljudska želja da sazna i razumije sve što ga okružuje i upravo zahvaljujući znatiželji i upornosti okruženi smo brojnim otkrićima od kojih neka koristimo i u svakodnevnom životu. Sigurno da je primarna ljudska potreba bila i upoznavanje vlastitog tijela, kako funkcionira, po čemu se razlikujemo, koje osobine nasljeđujemo od svojih roditelja, zašto neki ljudi razvijaju određene bolesti, a drugi ne. Odgovori na ova i brojna druga pitanja vodili su razvoju genetike i genetskih analiza. Što treba znati o genetičkim testovima koji se direktno prodaju korisnicima: Mnogi genetički testovi koji se prodaju direktno korisnicima ne smatraju se valjanim od strane zdravstvenog sustava. To znači da kvaliteta i korisnost tih testova još nije potvrđena. Većina takvih testova ne može predvidjeti hoćete li razviti određenu bolest i koliko će ona biti ozbiljna. Kao što je već spomenuto, za veliku većinu bolesti, vaši geni samo djelomično određuju hoćete li i oboljeti. Drugi čimbenici, kao naprimjer vaše zdravstveno stanje, način života i okoliš u kojem živite također igraju značajnu ulogu.

Naručiti genetički test nije isto kao naručiti knjigu stoga je vrlo brzo došlo do podjele unutar medicinske genetike na nekoliko subspecijalnosti:

Autor

Povezano