Endometrioza – zbog čega nastaje i koji su najčešći simptomi?

Kako endometrioza nastaje?

Multifaktorijalna etiopatogeneza endometrioze je izrazito složena i kao takva obuhvaća nekoliko bioloških procesa. Medicina je kroz povijest razvila nekoliko teorija o nastanku endometrioze kako bi olakšala liječenje i omogućila bolji pristup ženama koje se bore sa ovom podmuklom bolešću.

Embriološka teorija objašnjava objašnjava nastanak endometrioze na osnovu embrioloških ostataka Müllerovih kanala (od kojih se u fetusu razvijaju maternica, rodnica i jajovodi) na različitim mjestima u zdjelici. Tu teoriju potvrđuje sporadična pojavnost endometrioze i kod muškaraca.

Obzirom da se Mullerovi kanalići kao germinativni epitel i zdjelični peritoneum razvijaju iz zajedničkog celomskog epitela, postoji i teorija celomske metaplazije koja tvrdi kako metaplazija nastaje pod hormonskim, infektološkim, genskim i epigenetskim utjecajem na matične stanice.

Indukcijska teorija ili teorija endometralnog čimbenika govori kako endometrioza u zdjelicu dolazi retrogradnim menstruacijama u kojima zbog abnormalnih kontrakcija mišićnog sloja maternice i nekih anomalija, dio menstrualne krvi odlazi u jajovode i trbušnu šupljinu. Takvim otjecanjem krvi dolazi do patološkog razvoja novih krvnih žila.

Najvažnijom se smatra imunološka teorija po kojoj neadekvatan imunosni odgovor olakšava implantaciju stanica endometrija izvan njegova normalnog mjesta, pri čemu temeljnu poremetnju stvara oštećena fagocitna funkcija, tj. izostaje uklanjanje fragmenata stranog tkiva uz patološki rast novih krvnih žila. Zbog prisutnosti stanica endometrija izvan uterusa nastaje kronična upalna reakcija s oštećenjem potrbušnice i organa te stvaranjem ožiljaka i priraslica koji mijenjaju anatomiju zdjelice, uz prisutnost endometrioma ili bez njega. Poremećena anatomija zdjelice i nemogućnost prihvaćanja ovulirane jajne stanice te poremećen imunosni odgovor peritoneuma s nastankom upale uzrokuju usporavanje rasta folikula i sazrijevanja jajne stanice, čime je njezina sposobnost za oplodnju znatno smanjena. Remeti se funkcija stvaranja hormona uz sniženu razinu progesterona, što uz druge endometriotične procese otežava implantaciju embrija.

Koji su njeni simptomi?

Endometriozu obično karakteriziraju rana menarha (prva mjesečnica) , kratki ciklusi, menoragija i smanjena plodnost kao prvi i najčešći simptomi. Nerijetko je praćena izrazito bolnim menstruacijama, bolnim odnosima, zdjeličnom i abdominalnom boli. Simptomi nešto rjeđe pojavnosti su mučnina, napuhnutost, bolovi crijeva pri defekaciji, kroničan umor, letargija i depresija. Kod 10% populacije moguć je i potpuni izostanak simptoma što ne korelira sa stvarnom težinom bolesti koja se u tom slučaju jedino dijagnosticira operativnim zahvatom i histološkom dijagnozom.

Kako se postavlja dijagnoza endometrioze?

Dijagnozu endometrioze najčešće postavljamo poslije 25. godine ako postoji jasno vidljiv endometriom na jajniku – krvava/čokoladna cista. Zbog toga je danas tendencija ženama sa bolnim menstruacijama odmah ultrazvučno skenirati jajnike kako bi se evaluirala prisutnost endometrioma. Dijagnosticiranje se vrši ultrazvučnim pregledom, uz određivanje tumorskog markera iz krvi (CA 125), a kod  premenopauzalnih i postmenopauzalnih žena određuju se i markeri HE4 i ROMA indeksa kojim se procjenjuje rizik malignosti endometriotične ciste u toj životnoj dobi. Endometriomi na jajniku prate se ultrazvučnim skenom svakih nekoliko mjeseci, ovisno o veličini, subjektivnim i kliničkim simptomima.

Koje su metode liječenja endometrioze?

Izbor terapije ovisi o dobi pacijentice, ostalim bolestima koje mogu teretiti anamnezu pacijentice, trajanju neplodnosti i težini bolesti. Kod minimalne i blage endometrioze vjerojatnost spontanog začeća tek je nešto niža nego kod parova s neutvrđenim razlogom neplodnosti. Stoga se takvim bolesnicama preporučuje praćenje do dvije godine ako ne postoje drugi faktori smanjene plodnosti, primjerice dob iznad 35 godina.

Žene koje ne planiraju trudnoću najčešće uzimaju nehormonsku terapiju – nesteroidne analgetike. Odabir oralnih kontraceptiva te intrauterini hormonski uložak mogu i usporiti rast endometrioma balansiranjem hormonskog omjera estrogena i zaštitnog progesterona. Postoje i drugi oblici hormonskog liječenja, ali se rjeđe koriste zbog nuspojava.

U posljednje vrijeme prirodni načini liječenja i holistički pristup pacijentu su učinili značajan pomak u liječenju endometrioze. Fitoaromaterapijskim pripravcima, akupunkturom, pravilnom prehranom i tjelovježbom se značajno utječe na simptome i daljnji razvoj endometrioze.

Ostavite komentar