Šećerna bolest ili dijabetes mellitus predstavlja skupinu metaboličkih poremećaja koji su obilježeni hiperglikemijom (stanje povišenog šećera u krvi), koja nastaje zbog poremećaja u izlučivanju i/ili djelovanju inzulina, a klinički se pojavljuje u 3 osnovna oblika (dijabetes tip 1, tip 2, gestacijski dijabetes), a oni se razlikuju po mehanizmu nastanka, terapijskom pristupu i prognozi.
Ime “diabetes” dao je grčki liječnik Aretaeus u prvom stoljeću prije Krista. Na grčkom to znači “sifon” jer je bolest bila prepoznatljiva po učestalom i obilnom mokrenju. U 17. stoljeću kompletirano je latinsko ime u “diabetes mellitus”. Mellitus znači “med” jer su tada liječnici ustanovili da je mokraća bolesnika slatka.
Inzulin je hormon koji se oslobađa iz beta stanica pankreasa (gušterače) kao odgovor na porast glukoze u krvi, tipično nakon obroka. U nastavku se djelovanjem inzulina glukoza unosi u stanice. Inzulin je također glavni signal za pretvaranje glukoze u glikogen, koji predstavlja energetsku pohranu u jetri i mišićima. U stanjima snižene glukoze u krvi i sniženog inzulina oslobađa se iz jetre pod djelovanjem glukagona, hormona sa suprotnim djelovanjem inzulinu porijeklom iz alfa stanica gušterače. Inzulin ima anaboličko djelovanje, odnosno potiče stanični rast, sintezu proteina i odlaganje masti.
Glavni cilj liječenja šećerne bolesti je održati razinu šećera u krvi unutar normalnih granica. Potpuno normalnu razinu je teško održati, ali što se razina može bliže držati unutar normalnih vrijednosti, manje je vjerojatno da će se razviti prolazne ili dugotrajne komplikacije. Glavni problem u nastojanju čvrstog kontroliranja razine krvnoga šećera je povećana opasnost od prekomjernog davanja inzulina što ima za posljedicu nisku razinu krvnoga šećera (hipoglikemija).
Liječenje šećerne bolesti zahtijeva pozornost glede održavanja težine, tjelovježbu i dijetu. Mnogim pretilim ljudima s tipom 2 šećerne bolesti ne bi trebalo liječenje ako izgube na tjelesnoj težini i redovito vježbaju. Međutim, smanjenje težine i povećana tjelovježba su teški zadaci za većinu ljudi sa šećernom bolesti. Zato je često potrebno ili liječenje inzulinom ili hipoglikemičkim lijekovima u obliku tableta (peroralni antidijabetici). Tjelovježbom se izravno snižava razina krvnoga šećera, što često smanjuje količinu potrebnoga inzulina.
Vrlo je važno organiziranje prehrane. Općenito, ljudi sa šećernom bolesti ne bi smjeli jesti slatku hranu i trebali bi obroke jesti po redovitoj shemi. Međutim, konzumacija malog obroka prije spavanja ili kasno poslijepodne često pomaže u sprječavanju hipoglikemije u ljudi koji sami sebi ujutro ili navečer daju injekciju inzulina srednjeg trajanja. Kako ljudi sa šećernom bolešću imaju i sklonost prema visokoj razini kolesterola, dijetetičari obično preporučuju ograničenje zasićenih masti u prehrani. Ipak, najbolji način snižavanja razine kolesterola je smanjenje šećera u krvi i tjelesne težine.
Znanstveno je dokazano da uz pravilnu prehranu, važnu i korisnu ulogu imaju i različiti dodaci prehrani, kao što su mnogobrojni probiotici.
Na linku u nastavku možete ispuniti upitnik Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te dobiti procjenu rizika za razvitak dijabetesa tip 2, a obzirom da nažalost i naši najmlađi sve češće obolijevaju od dijabetesa, možete sličnu procjenu učiniti i za djecu od 5 do 19 godina (BMI – eng. Body Mass Index, kalkulator za djecu i adolescente).