Dr. med. Marina Jurčić, rođena 10.08.1964. u Sarajevu. Nakon završene gimnazije, završava studij na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

U svom psihološko-medicinskom radu zastupa i promovira integralnu antropologiju koja uzima u obzir sve četiri dimenzije: tjelesnu, emocionalnu (psihičku), socijalnu i duhovnu, te dr. Franklovu psihoterapiju-logoterapiju i dubinsku psihologiju Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu koja pomaže čovjeku da pronađe smisao i svrhu svog života, osmisli svoj život, napose teške životne situacije.

Posebno je specijalizirala i razradila temu: Pomoć medicine i duhovnosti u nadvladavanju stresa, psihosomatskih bolesti; “Kad duša trpi, a oči ne plaču, onda se tijelo ponudi duši da isplače čovjekovu bol.”, zatim depresije, psihokrize, neuroze,  burnout sindroma (stanja izgaranja na poslu), te PTSP-a primarno u radu s braniteljima kao vojni liječnik (od 1994.-1996. pripadnik HV-a ) itd.

U dugogodišnjem radu, individualnim terapeutskim razgovorima i u svojim predavanjima na seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (Austrija, Njemačka, Švicarska, Italija, Slovenija, Crna Gora, Srbija, BiH, Albanija…) integrira spoznaje iz medicine i duhovnosti, te obrađuje teme:

• Bolest – bolna stvarnost koja otkriva istinu; rizični faktori za pojavu bolesti; fenomen psihosomatskih bolesti: gastritis, dijabetes, hipertenzija, bolesti štitnjače, kožne, pa sve do onih najtežih…
• Zdravlje – blagostanje osobe na svim dimenzijama osobnosti: tjelesnoj, emocionalnoj, društvenoj i najvažnijoj duhovnoj razini osobnosti.

Kako je još davno rekao mudri Hipokrat: „Bolest ne dolazi odjednom, kao iz vedra neba, nego je posljedica dugog niza malih, neznatnih grešaka protiv zdravlja, koje se nadovezuju jedna na drugu i rastu kao kotrljajuća gruda snijega, dok se jednog dana ne svale na glavu onog koji griješi.”

Svi griješimo na neki način prema svome zdravlju, bilo iz neznanja, dakle nesvjesno;  bilo svjesno, izlažući se rizicima u trci za užicima ili grčevitim bijegom od životnih teškoća. Da bi današnji čovjek došao na pravi put psihofizičkog zdravlja i vlastitog ostvarenja svoje osobnosti, on bi trebao postići visoki stupanj emocionalne zrelosti i emocionalne i socijalne inteligencije. Treba imati na pameti istinu da čovjek nije samo fizičko tijelo i psiha, on je prije svega duh u svijetu (homo spiritualis). Dakle; Čitav čovjek je „duh, duša i tijelo“.

Da bi sačuvao svoje zdravlje i ostvario sebe na najbolji mogući način, čovjek mora dobro sebe upoznati, prihvatiti, zavoliti, a onda promijeniti ono što treba mijenjati i usavršiti ono što se može i treba poboljšati. Na taj način ćemo postati svjesniji svojih problema i naučiti kako sačuvati i poboljšati svoje psiho-fizičko-duhovno zdravlje.

Uz spomenute dimenzije osobnosti kojih je osoba svjesna, čovjek posjeduje također podsvijest – ogromno skladište svoje prošlosti, svoje afektivne memorije, svojih psihotrauma kao i lijepih doživljaja iz ranog djetinjstva kao i iz čitavog svoga života. Podsvijest je svojevrsna „ladica“  u koju potiskujemo sve bolne i traumatične emocionalne doživljaje s kojima ne znamo drukčije izaći na kraj, osim da ih potisnemo u podsvijest koja, po nekim autorima zauzima preko 90% našeg psihičkog života.

Trenutno pri završetku 4 godišnje edukacije iz psihoterapije-logoterapije u Zagrebu; Studija V. Frankl -Instituta za Logoterapiju u Beču.

Članci dr. Marine Jurčić