Akupunktura je drevni istočnoazijski način liječenja koji je u upotrebi više od 3000 godina. Isto tako, nedovoljno je poznato da postoje također vrlo drevne iskopine u francuskim Alpama gdje se na skeletima nalaze oznake koje odgovaraju mjestima akupunkturnih točaka, tako da i Europljani smatraju da mogu biti početni nosioci ove drevne filozofije liječenja.

Tradicionalna kineska medicina (TCM), koja uključuje i akupunkturu kao metodu liječenja, je filozofija koja se ponajprije fokusira na prevenciju, a zatim i na liječenje bolesti. Ona pretpostavlja da postoje dvije suprotstavljene i komplementarne sile koje koegzistiraju u prirodi: Yin i Yang. Ove dvije sile u međusobnoj stalnoj interakciji  reguliraju protok “vitalne energije”, poznatu kao Qi. Kada je osoba u “dobrom zdravlju”, Yin i Yang su u ravnoteži, a protok Qi-a je uredan. Kad Yin i Yang postanu neuravnoteženi, nastaju različite smetnje u protoku Qi-a, koje dovode do tegoba i razvoja bolesti.

Drevni Kinezi vjerovali su da Qi teče kroz mrežu kanala zvanih meridijani, koji provode Qi iz unutarnjih organa na površinu kože. Na ovim meridijanima postoje posebna mjesta, akupunkturne točke koje se mogu stimulirati iglicama te na taj način ispraviti neravnotežu i vratiti tijelo u balans. Putem njih tijelo je u stalnoj interakciji s prirodom čiji je sastavni dio ono što je oslikano u simbolu Tao ili Dao (u prijevodu: “Put prirode”),  “jedinstvo suprotnosti” i iskonsko prirodno stanje svega. Danas može predstavljati spoj Istoga i Zapada na polju Akupunkture i Integrativne medicine.

U zapadnoj medicini zasnovanoj isključivo na znanstvenim dokazima, mehanizmi djelovanja akupunkture su u fazi istraživanja. Evaluacija  eksperimentalnih i kliničkih studija donosi zaključak da su učinci akupunkture očito multimodalni, koristeći biofiziološke, endokrine i neurološke puteve kako bi se precipitirale promjene u tijelu, uključujući tako i  funkcioniranje zdravlja žena. Potrebna su daljnja klinička ispitivanja da bi se ustanovilo kako se eksperimentalni rezultati ispitivanja mehanizma djelovanja akupunkture razvijaju u kliničkom kontekstu.

Do sada znamo da akupunktura izaziva složene somatosenzorne podražaje koji pobuđuju složene biofizičke i biokemijske promjene prilikom ubadanja akupunkturne iglice u tijelo. Ovisno na kojem mjestu i do koje dubine kože i tkiva se ubada, podražit će se različite osjetilne strukture, kao i okolne stanice. U tom trenutku dolazi do neuralnog i neurokemijskog odgovora sa započinjanjem živčanog impulsa te lokalnog otpuštanja različitih modulatora oko akupunkturne iglice, duž čitavog puta prijenosa impulsa od periferije do različitih dijelova mozga i u moždanim centrima, te otpuštanja u cetralnu cirkulaciju dovodeći do različitih promjena u tijelu.

Ustanovilo se da su akupunkturne točke locirane uz završetke i anastomoze perifernih živaca i njihovih receptora, krvnih žila, simpatičkih ganglija i plexusa. Sadržavaju različita tkiva kožu, mišičje, periost s pripadajućim živcima, krvne žile te limfu. Ubodom igle u akupunkturne točke dogodi se mikrotrauma koja za posljedicu ima mikroupalu i neuroendokrini odgovor. Podraže se nociceptori koji putem Adelta živčanih niti prenesu stvoreni živčani impuls iz određenog somatskog segmenta u topografski povezan moždano dio, koji informaciju dalje šalje prema pripadajućem organu. Ipak, moguće je i samim dodirom igle po koži polučiti  neuroendokrini učinak podraživanjem senzornih završetaka na površini kože. Zato se ne preporuča sham („lažna“) akupunktura kao kontrolna grupa pravoj akupunkturi. Dakle, preko akupunkturnih točaka i meridijana ostvarujemo imanentnu vezu vanjske okoline s mozgom i drugim organima. I obrnuto, bolest organa preko meridijana održava se u akupunkturnim točkama, što se može detektirati palpacijom osjetljivih mjesta. Cilj akupunkture je ponovno uspostavljanje pravilnog toka energije kroz meridijane do organa, potičući njihov potencijal oporavka i uspostavljanjanje uredne funkcije. Kada je omogućeno glatko strujanje energije odgovarajućim smjerom u odgovarajuće vrijeme i organ je oporavljen, omogućeno je uredno funkcioniranje kompletnog tijela, tj. Uspostavlja se homeostaza.

Ovaj učinak naravno nije uvijek moguće ostvariti u slučaju definitivnih organskih promjena ili negativnog placebo efekta.

U zapadnoj modernoj medicinskoj akupunkturi primarni mehanizam i efekt akupunkture odvija se na razini balansiranja učinaka parasimpatikusa i simpatikusa, koji dominira autonomnim/nesvjesnim dijelom funkcije živčanog sustava, a zatim, uz specifične biokemijske i endokrinološke promjene koje mijenjanju funkciju određenih moždanih centara i organa, u tijelu dolazi do oporavka ili poboljšanja njihovih funkcija.

Govoreći konkretno o ženskom zdravlju, perifernom inhibicijom simpatičkog outflow-a iz leđne moždine potiče se vazodilatacija, poboljšavajući prokrvljenost jajnika i maternice te se smanjuje kontraktilnost mišićja maternice. U hipotalamusu  se potiče lučenje beta endorfina koji utječu na regulaciju izlučivanja hormona hipofize, koji reguliraju rad jajnika. Preko jezgara limbičkog sustava i nadbubrežne žlijezde reducira se stres. U konačnici, postiže se razvoj većeg broja kvalitetnijih  jajnih stanica, bolja prijemčljivost endometrija uz manje anksioznosti i stresa. Ovim putem se rješavaju različite ženske tegobe, kao i neplodnost parova.

Za tretman se koriste vrlo tanke sterilne iglice od nehrđajučeg željeza ili drugih legura (srebro ili zlato), ostavljajući ih 20-40 minuta, ponekad kraće ili duže, ovisno o stanju pacijenta i dijagnozi. Na mjestu uboda, ako je ispravno aplicirana igla, izazivaju se lokalni efekti – Dei qi – osjet peckanja, žarenja, težine, topline i crvenila lučenjem neuromodulatora i medijatora upale. Uobičajeno se koristi 4-10 akupunkturnih točaka, ovisno o postavljenoj dijagnozi. Kako bi se pojačao učinak akupunkture igle se mogu dodatno stimulirati ručno ili elektrostimulatorom koji proizvodi struju nižih i viših frekvencija. Tada je Dei qi efekt na mjestu uboda intenzivniji i nekome možda i neugodan. Odabirom frekvencije polučujemo različite efekte: redukciju boli višim frekvencijama, dok niže potiču bolju cirkulaciju i balansirano lučenje hormona. Ukupno se provodi 8-12 tretmana kroz 1-3 mjeseca i mogu se ponavljati svakih 2-6 mjeseci. Ritam primjene tretmana ovisi o tome je li problem akutan ili kroničan te brzini postizanja rezultata.

Od prošloga stoljeća Akupunktura priznata u većini europskih zemalja, a  i globalno,  kao moderna znanost te je Svjetska  Zdravstvena organizacija (WHO) prepoznala njezine mogućnosti i oformila listu indikacija koje akupunktura može uspješno liječiti.

Apsolutne indikacije za primjenu akupunkture:

  • postoperativna mučnina i povraćanje
  • mučnina i povraćanje uslijed kemoterapije
  • mučnina u trudnoći
  • postoperativna dentalna bol

Relativne indikacije za primjenu akupunkture:

  • ovisnosti
  • rehabilitacija nakon moždanog udara
  • glavobolja
  • dismenoreja
  • „teniski“ lakat
  • fibromialgija
  • miofascijalna bol
  • osteoartritis
  • bol lumbosakralnog područja
  • sindrom karpalnog kanala
  • astma

Uz navedeno postoji poduža lista preporučenih indikacija, indikacija u fazi ispitivanja, kao i iskustveno znanih dobrih kliničkih efekata.                                                                                      Na sljedećem linku možete pogledati sve predložene indikacije prema WHO-u:

https://www.evidencebasedacupuncture.org/who-official-position/

S obzirom da ju edukacijski sustav još nije dovoljno uključio u bazično edukacijsko područje Medicinskog fakulteta te pridruženih Veleučilišta, otežan je put implementacije ove dobre i učinkovite metode. Hrvatsko društvo za akupunkturu je jedino certificirano edukacijsko tijelo u Hrvatskoj koje provodi program edukacije prema standardima Internacionalnog društva za medicinsku akupunkturui pripadajuće tehnike (ICMART) te može odobriti samostalni rad.  Više informacija možete pronaći na sljedećem linku:

http://akupunktura.hr/

https://www.icmart.org/

Akupunktura u kombinaciji sa ostalim učinkovitim komplementarnim i konvencionalnim metodama liječenja daje bolje rezultate uočila su i  znansteva istraživanja na polju Integrativne medicine.

Akupunktura se svakako može primjenjivati i u trudnoći – više pročitajte na AKUPUNKTURA U TRUDNOĆI