Sindrom policističnih jajnika, skraćeno PCOS, je iznimno složena endokrinološka bolest. Za dijagnozu PCOS-a koriste se Rotterdamski kriteriji koji kažu kako je za dijagnozu PCOS-a potrebno postajanje dva od tri sljedeće klinička entiteta: poremećaj menstrualnog ciklusa (neredovitost, izostanak), povišenje muških spolnih hormona (hiperandrogenemija) i policistični izgled jajnika verificiran ultrazvukom. Pacijentice s PCOS-om posljedično pate od neplodnosti, akni, pojačane dlakavosti, debljine, depresije i anksioznosti. Zanimljivo je kako je PCOS kod mlađih pacijentica često preteča metaboličkih bolesti kao što su debljina, dislipidemija i šećerna bolest.

Iako uzroci nisu u potpunosti razjašnjeni, postoji hipoteza kako je uzrok rastućoj pojavi ove bolesti porast pojavnosti poremećaja crijevnog mikrobioma u modernom svijetu, stručno zvanih disbioze. Danas pregledom znanstvene literature znamo kako PCOS nije isključivo bolest reproduktivnog sustava, već je i usko povezana s poremećajem metabolizma i endokrinološkog sustava, zbog čega je njegovo liječenje iznimno složeno.

Postaje jasno kako je crijevni mikrobiom usko povezan s abnormalnostima u spolnim hormonima, prvenstveno povećanim lučenjem muških hormona iz crijevnih bakterija roda Clostridium  (J.M. Ridlon et all., 2013) uz enzime koji mogu metabolizirati androgene (“testrobolomi”).

Slično estrobolomu, testrobolom može utjecati na bolesna stanja uzrokovana spolnim hormonima koja nemaju jasnu vezu s estrogenom, kao što je PCOS te metabolički poremećaji – primjerice, inzulinska rezistencija. Inzulinska rezistencija je stanje organizma u kojem stanice ne prepoznaju inzulin na odgovarajući način zbog čega ne mogu iskorištavati glukozu iz krvi za proizvodnju tjelesne energije.

Neuravnoteženost crijevnog mikrobioma (disbioza) dovodi do prekomjerne aktivacije imunosnog sustava i stanja kronične upale (L. Lindheim et all., 2017). Posljedično dolazi do povećanog lučenja proupalnih citokina, imunosnih čimbenika koji remete funkciju inzulinskih receptora. Nadalje se pokazalo kako neuravnoteženost crijevnog mikrobioma dovodi do poremećenog lučenja probavnih hormona, kao što su grelin i peptid YY, zatim žučnih kiselina, IL-22. Određena bakterijska koljena, rodovi i vrste su povišene, odnosno smanjene kod pacijentica s PCOS-om, a posebice se izdvaja uloga bakterija roda Bacteroides, vrste vulgatus.  Sve više novih istraživanja potvrđuje ovu usku povezanost.

Zanimljivo je kako profil za PCOS u mnogočemu sliči profilu pretilih pacijenata ili pacijenata s predispozicijom za pretilost, odnosno ukazuje na pretjeranu metaboličku učinkovitost crijevnog mikrobioma.

Ova hipoteza u literaturi nije u potpunosti potvrđena te se još ne zna sa sigurnošću je li neuravnoteženost crijevnog mikrobioma jedan od uzroka PCOS-a, ili pak PCOS dovodi do poremećaja crijevnog mikrobioma. Činjenica je kako je crijevni mikrobiom s testrobolomom  usko povezan s PCOS-om. Danas znamo kako postoji profil crijevnog mikrobioma kojeg možemo povezati s PCOS-om, neovisno o geografskim, etničkim ili prehrambenim čimbenicima.

Upravo se zbog toga u literaturi sve više kristalizira novi pristup u liječenju PCOS-a – modulacija crijevnog mikrobioma. Sve više pažnje pridaje se potencijalu specifičnih probiotika, prebiotika i sinbiotika uz nutricionističke preporuke, a u budućnosti bi jedna moguća metoda bila i fekalna transplantacija, odnosno presađivanje uravnoteženih crijevnih mikrobioma.

Prvi korak u optimizaciji crijevnog mikrobioma je analiza istog, jer je to jedini način kako bi se dobila precizna preslika situacije. Analizom možemo točno vidjeti koje su bakterije prisutne u prekomjernim, odnosnom premalim brojevima. Detekcijom specifičnih nesrazmjera između pojedinih bakterija, odnosno mjerenjem uravnoteženosti crijevnog mikrobioma, može se uz jedan multidisciplinarni pristup stručnjaka kreirati strategija za povratak ravnoteže unutar crijeva.

GYNOBIOM analiza stolice je personalni mikrobiom koji se uspoređuje s crijevnim mikrobiomom pacijentice s profilom crijevnog mikrobioma koji povezujemo s PCOS-om. Strategijom utemeljenom na individualnom crijevnom mikrobiomu možemo kreirati jedinstveni profil rizika za PCOS i kvantificirati povezanost između crijevnog mikrobioma i PCOS-a. GYNOBIOM ima ključnu ulogu u uključivanju modulacije crijevnog mikrobioma u liječenje PCOS-a jer ginekologu daje konkretne informacije kojim modalitetima (prehrana, probiotici, prebiotici, ciljana suplementacija) može postići određene učinke na razini crijevnog mikrobioma. Zahvaljujući činjenici kako GYNOBIOM može vrlo precizno pratiti promjene unutar crijevnog mikrobioma tijekom liječenja PCOS-a, GYNOBIOM ima ulogu praćenja uspjeha i dinamike pojedinih modaliteta (lijekovi, prehrana, probiotici) te daje kliničaru i pacijentu jedan dodatni način za evaluaciju dosadašnjeg liječenja.

Autor

Povezano