Miomi ili fibroidi su benigni tumori koji se najčešće pojavljuju u maternici, osobito u reproduktivnoj dobi između 35. i 55. godine. Oni nastaju iz glatkog mišićnog i vezivnog tkiva i čine oko 95% svih dobroćudnih tumora maternice. Miomi se često javljaju u više primjeraka, a mogu biti različitih veličina, težine i oblika.
Postoje različite vrste mioma, ovisno o mjestu na kojem se nalaze u maternici:
- Subserozni miom se nalazi ispod serozne ovojnice maternice
- Intramuralni miom raste unutar stijenke maternice
- Submukozni miom nalazi se ispod sluznice maternice.
Miomi na peteljci imaju peteljku koja ih pročvršćuje za maternicu s vanjske strane ili prominiraju u šupljinu materice, te mogu i izlaziti iz maternice kada se nazivaju rađajući miomi. Većina mioma u maternici su unutar stijenke maternice, a rijetko se mogu pojaviti i u jajovodima, cerviksu ili ligamentima. Miomi su obično višestruki i rastu iz jedne monoklonske stanice. Oni imaju estrogenske receptore te se povećavaju tijekom reproduktivnih godina, a smanjuju nakon menopauze zbog nedostatka estrogena.
Degeneracija mioma se odnosi na promjenu strukture i oblika ovih tumora, što se obično događa uslijed gubitka krvne opskrbe. Degeneracija se može opisati kao hijalina, miksomatozna, kalcificirajuća, cistična, masna, crvena ili nekroza. Iako žene često brinu o mogućnosti raka u miomima, sarkomatozna promjena je vrlo rijetka (0,01%).
Koji su simptomi?
Većina mioma se javlja bez simptoma pa mnogo žena nije svjesno njihove prisutnosti, ali kod nekih žena mogu uzrokovati menstrualne tegobe, bol u trbuhu i kralježnici, te poteškoće s trudnoćom i porodom.
Veliki miomi ili njihov loš smještaj, kao što je šupljina maternice, mogu izazvati:
- Neredovite i bolne menstruacije
- Poremećaji krvarenja često prate simptomi kao što su učestala potreba za mokrenjem i teškoće u defekaciji
- Napuhnutost trbuha i bol u križima kod miomi koji pritiskaju okolna tkiva (mokraćni mjehur i debelo crijevo)
- Abnormalna vaginalna krvarenja koja se pojavljuju kao obilne menstruacije ili hipermenoreja, produženo trajanje menstruacije ili različiti oblici nepravilnog krvarenja između menstruacija s povećanim rizikom od anemije.
Ovi simptomi mogu biti posljedica tri mehanizma: poremećaj u kontraktilnosti mišića maternice, neispravan odgovor endometrija na hormonske signale tijekom menstrualnog ciklusa, te nekrotične promjene u bazalnom endometriju zbog pritiska mioma.
Miomi također mogu uzrokovati poteškoće sa začećem, izazvati pobačaje, prijevremeni porod ili abnormalan položaj djeteta. Submukozni miomi su posebno ugrožavajući jer se mogu pružati iz maternične stijenke prema njenoj šupljini, što može dovesti do disrupcije endometrijskog sloja i obilnog krvarenja.
Pojavnost mioma
Ginekološki udžbenici navode da se miomi javljaju kod 20-25% žena bilo kada tijekom života, iako većina suvremenih dokaza ukazuje na veću pojavnost iznad 35. godine. Incidencija ovisi o etničkoj pripadnosti ispitivane populacije. Istraživanja u populaciji skandinavskih žena pokazuju pojavnost od 5-10%, s većom učestalošću u starijim skupinama žena. Patološka istraživanja preparata maternice pokazuju da se pojavnost mioma utrostručuje kad se poveća broj pregledanih presjeka preparata u odnosu na uobičajeni postupak analize, što ukazuje na prisutnost većeg broja manjih mioma koji nisu klinički značajni.
Američko istraživanje pokazuje da su miomi prisutni kod više od 50% žena starosne dobi od 35 do 49 godina kod kojih je ranije ultrazvukom bila uredna dijagnoza. Novije epidemiološko istraživanje američkog nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) pokazuje da je ukupna pojavnost mioma 80% kod američkih žena afričkog podrijetla i 70% kod američkih žena bijele rase u dobi od 50 godina. To ukazuje na značajnu pojavnost mioma. Miomi se također nešto češće i ranije pojavljuju kod žena crne rase te kod onih s visokim indeksom tjelesne mase.
Kako se dijagnosticiraju miomi?
Miomi se obično dijagnosticiraju ultrazvukom. Konzervativno liječenje obično uključuje kontrolu krvarenja i lijekove koji smanjuju rast mioma. Ultrazvuk može pokazati veličinu, broj i položaj mioma, te omogućiti procjenu utjecaja na okolne organe. Ponekad su potrebne i druge slikovne pretrage poput CT-a ili MRI-a kako bi se utvrdio detaljniji prikaz mioma i njihov utjecaj na okolne organe.
Liječenje mioma
Liječenje mioma ovisi o simptomima i stupnju učinka na zdravlje. Ako miomi ne uzrokuju značajne tegobe, liječenje može uključivati redovite ginekološke kontrole i praćenje rasta mioma. U slučaju teških simptoma ili nekontroliranog rasta, moguća je operacija uklanjanja mioma ili cijele maternice (histerektomija). Ako je cilj očuvati reproduktivnu funkciju, moguće je koristiti hormone kako bi se usporio rast mioma ili se može ukloniti samo dio maternice koji sadrži miome (miomektomija).
U menopauzi, zbog smanjenje hormonske aktivnosti dolazi do prirodnog smanjenja veličine mioma, što obično dovodi do smanjenja simptoma i potrebe za liječenjem. Međutim, u nekim slučajevima liječenje može biti potrebno i nakon menopauze.
U svakom slučaju, važno je razgovarati sa svojim liječnikom o svojim simptomima i mogućnostima liječenja kako bi se pronašla najbolja opcija za svakog pojedinog pacijenta. U našoj poliklinici možete se savjjetovati i o prirodnijim oblicima kontrole rasta mioma uz fitoterapiju i akupunkturu, te analizu crijevnog mikrobioma koji utiječe na razinu estrogena u krvi. Javite nam se sa povjerenjem.
